Umetnost je kroz istoriju nalazila različite načine i  forme da bude iskazana, koristeći  različite vrste platna – za sedmu umetnost to je filmsko platno, u slikarstvu slikarsko platno, dok u arhitekturi platno nosi poseban naziv – FASADA.

                Fasada, kao arhitektonski element, je neizostavan deo urbanog fronta i u sebi nosi priču svog vremena, nastanka, sredine i okolnosti – definiše arhitektonski stil.  Oblikovni elementi koji mogu definisati fasadu se mogu naći u najjednostavnijem prirodnom obliku u vidu kamena ili drveta pa sve do elemenata koji, na prvi pogled, nisu definisani kao striktno fasadni element, poput keramičkih pločica.

Igra oblika, teksture I boja stvara jedinstvenu kompoziciju koja svojim sklopom čini reper u prostoru i definiše ono što se krije ize jedne takve fasade. Najbolje ispričana priča fasade  je ona koja na prvi pogled jasno definiše namenu prostora koji stoji iza te fasade.  Primer tome jeste svakako i prezentacija objekta koja pospešuje prodaju stanova, atraktivno fasadno platno koje privlači kupce u tržne centre ili svedeni sklop arhitektonskih linija koji daju notu ozbiljnosti poslovnim objektima.

Istorijski gledano, fasada  kao građevinski i arhitektonski element je evoluirala kako po svom obliku, vrstama materijala, tako i po načinu izrade. Pored estetskog momenta, njena funkcionalnost kao građevinski element je u mnogo čemu proširena I ojačana. Tako se vremenom  u građevinarstvu srećemo sa većom zaštitnom funkcijom (vlaga, hladnoća, buka i požar).

                Funkcija fasade dobija i novu dimenziju u vidu inteligentnih fasada gde je inkorporiran element prirode kao energetski faktor, gde fasada ostvaruje I dinamičku vezu sa objektom čije lice predstavlja.

                Fasadni omotač je vekovima gradovima davao pečat vremena, dispozicije, karakter… Kao takvog treba ga posmatrati kao svojevrsno umetničko delo koje, bilo sa pozitivnim ili negativnim kritikama, posmatrača uvodi u novi element građevinarstva…

dipl.inž.arh. Nataša Mladenović